Written by Tomas Soldatovic All rights is Copyrighted |
Povratak na prethodnu stranu |
OSEĆAM
SE: a)
dobro b)
loše
|
|
01.
LAŽNI
ČOVEK 02.
BILI SMO 03.
JEDAN ČOVEK 04.
AMBICIOZNI 05.
SNOVI 06.
LJUDI
KAO TI 07.
TI 08.
ČUDNI
DANI 09.
Za M. 10.
MI 11.
TELEFON
I 12.
TELEFON
II 13.
KAMEN 14.
SMRT GRADA 15.
OPASNOST 16.
SVLAČENJE 17. SKIDANJE 18. PORTUGALSKE KRSTARICA
|
… Bezbrojni su
ti maleni i jadni, a već su mnogo ponosnih zdanja uništile sitne kišne
kapi i korov. Ti nisi kamen, ali već si postao šupljikav od mnogih kapljica. Još ćeš mi se razbiti i raspuknuti od tih kapi. Vidim da si umoran od otrovnih muva, vidim da si krvavo izboden na stotinu mesta. Fridrih Niče
“ Tako je govorio Zaratustra“ 317 |
Prvi
put sam ga video
na
ulici.
Odmah
sam znao
da
nije pravi.
Drugi
put slučajno,
na
pecanju.
Glumio
je pecanje.
U
kesi su mu stajale
plastične,
lažne ribe.
Treći
put me je iznervirao
kada
je bio mokar
do
kože i u kabanici.
Bio
je lep
i
sunčan dan.
Bednika
sam sačekao
u
hodniku,
sledeće
večeri…
Leš
sam gurnuo
u
kanalizaciju.
Sledećeg
jutra
krenuo
sam na posao.
Baš
je izvodio psa u šetnju.
Lažnog.
čekali
da se svrši
još
jedan rat i pravo vreme
koje
će doći po nas.
Pomamna
trka do banje,
par
basketa na kraju grada,
slušanje
muzike, po neka
izgubljena
partija šaha,
po
neka dobijena,
užasna
glad svakog jutra
kada
bi ustao i
litar
mleka dnevno,…
i,
bez spavanja popodne.
Pa,
otišli smo biciklima
sve
do kraja sveta,
i
smuvali tamo
relativno
dobre ribe.
Na
trešnjinom drvetu
uspeli
se lako i
zvučni
zid na nizbrdici
bez
pomuke probili.
I
znate li šta još ?
-
kraj se ne naslućuje…
Sećam
se jednog čoveka
bez
posebnog razloga.
Bio
sam mali i muvao
se
svuda.
Za
tog čoveka su govorili
da
ubija goveda sekirom.
Prišunjao
sam se dvorištu
kroz
baštu - nečujno.
Videh
ga kako sedi,
pušeći
duvan, pijući vino
iz
zelene boce.
I
on je mene video.
Kidnu
sam odatle
veoma
uplašen.
Posle
dve nedelje - čovek umre.
Zvali
su ga “GAGA”
04.JUN 2000.
Mrak
je izašao
Iz
još neotkrivenih pećina
Pomamna
zver
Od
tri slova
Pojela
je hiljadu života
Urla
na nebu
Na
moru
Meni
bicikl treba
Zamišljam
sebe
Na
ogromnom usponu
Do
tebe
Usput
ću ostaviti bicikl
I
popeti se
Na
najviši vrh
Zmiji
otrovnici
Pokloniću
život
I
sebi … ali,
Samo
ovaj put.
18.MAJ 1999.
Sanjao
sam
da
sam iskopao
ćup
pun zlatnika
i
da taj ćup
sada
krasi policu
na
mom zidu.
Sanjao
sam
da
su se Rex i Astor
igrali
zajedno
u
svetu mrtvih.
Sanjao
sam
da
sam maznuo
1
000 000 $
ostavio
ih
ispod
kreveta
i
sa prijateljima
otišao
na basket.
Ja
znam gde žive ljudi kao ti,
ali
ja ti nikada neću reći gde su.
Oni
jedu isto što i ti,
oni
rade stvari koje i ti radiš…
Igrajmo
jednu igru:
Ona
se zove - traženje.
Ti
si glavni i samo ti
možeš
da kažeš kada je kraj.
Ali
ne zaboravi,
Posle
toga nema ničega.
Mrak
je izašao
iz
još neotkrivenih pećina.
Ja
znam da će prvi
jutarnji
zrak
preći
preko mog oka.
Ti
nećeš biti pored mene.
Čudni
dani se zarediše
u
ovo prohladno i tmurno vreme.
Mačka
utisnuta u kaldrmu,
-
ah, te glupe životinje.
More
se polako diže
dok
ljudi panično
beže
uz strminu.
Zbunjeni
BOG posmatra
-
neuspelo delo.
14.Januar 1999.
Ja
nikada neću znati
da
li si me volela.
Nikada
neću shvatiti
zašto
si nas pokrivala
jaknom
kada nije bilo
ni
traga od kiše.
Uvek
kada se budem
vraćao
kući, u noći,
ja
ću te potražiti
pogledom
u mislima,
na
kraju ulice.
Za M.
Mračni
svod
je
bio krov
a
zvezde
male
sijalice
Slušali
smo
dobre
pesme
na
čistom
planinskom
vazduhu
Neprijatelj
iz boce
družio
se sa nama
-
ko nam ne bi zavideo ?
Molim
se
svim
svojim bićem
da
posle zvonjave
ponovo
začujem
tvoj
dečji glas.
Morao
sam da radim brzo.
broj
izabrah automatski,
a
onda - čekanje.
I
dok je uporno zvonilo,
i
zvonilo, i zvonilo,
u
2 posle ponoći,
u
mozgu je nešto blokiralo
(Beše
to loš trenutak za tako nešto).
U
ludom besu
smislih
dobru psovku (Fucking disaster)
i
onda si se javila.
Nikada
gluplje ti neću
objasniti
da
sam okrenuo
pogrešan
broj.
Gledam
u Mesec
Gledam
njegove šume i mora
Već
sto miliona godina
Gledam
u to mutno zelenilo
I
mislim o njemu čak
Sto
miliona godina
Ja
sam kamen
Sinoć
je umro
jedan
grad
sa
sklopljenim
ulicama
ujutru
su ga našli
potpuno
hladnog
sa
osmehom
na
predgrađu
(Čini mi se da sam ovu pesmu video na
televiziji.Kadar je trajao samo tren, tako da nisam siguran da li sam uopšte
video stihove. Možda sam ja autor a možda i nisam.)
Znam
čoveka
koji
lomi žilet
na
16 delova
a
ogledalo
razbija
iz inata.
On
kaže
da
u mravinjaku
ima
802 mrava
koji
prete
da
se probude
i
osvoje svet.
Na
pomolu je
luda
igra
-
kapa mu štiti
hladne
uši
a
on zapinje
zubima
u jabuku.
Januar ’97.
Mislimo
da je to
najbolji
deo, dok
na
red ne dođe
nešto
drugo, ali
to
je možda ipak
najbolji
deo.
Radi
se veoma brzo
bez
reda i poželjno je
disati
pravilno.
Osnova
reči je
“kidanje”
što ipak
govori
nešto više.