Written by Tomas Soldatovic

All rights is Copyrighted Ó

Povratak na prethodnu stranu

 

OSEĆAM  SE:

 

a)             dobro

b)            loše

 

 

 

SADRŽAJ

 

01.   LAŽNI  ČOVEK   

02.   BILI SMO

03.   JEDAN ČOVEK

04.   AMBICIOZNI

05.   SNOVI

06.   LJUDI KAO TI

07.   TI

08.   ČUDNI  DANI

09.   Za M.

10.   MI

11.   TELEFON I

12.   TELEFON II

13.   KAMEN

14.   SMRT GRADA

15.   OPASNOST

16.   SVLAČENJE

17.   SKIDANJE

18. PORTUGALSKE KRSTARICA

 

     … Bezbrojni su ti maleni i jadni, a već su mnogo ponosnih zdanja uništile sitne kišne kapi i korov.

     Ti nisi kamen, ali već si postao šupljikav od mnogih kapljica. Još ćeš mi se razbiti i raspuknuti od tih kapi.

     Vidim da si umoran od otrovnih muva, vidim da si krvavo izboden na stotinu mesta.

                Fridrih Niče

  “ Tako je govorio Zaratustra“ 317

 

LAŽNI  ČOVEK  

Prvi put sam ga video

na ulici.

Odmah sam znao

da nije pravi.

 

Drugi put slučajno,

na pecanju.

Glumio je pecanje.

U kesi su mu stajale

plastične, lažne ribe.

 

Treći put me je iznervirao

kada je bio mokar

do kože i u kabanici.

Bio je lep

i sunčan dan.

 

Bednika sam sačekao

u hodniku,

sledeće večeri…

Leš sam gurnuo

u kanalizaciju.

 

Sledećeg jutra

krenuo sam na posao.

Baš je izvodio psa u šetnju.

Lažnog.

 

BILI SMO  

Bili smo strpljivi u svemu,

čekali da se svrši

još jedan rat i pravo vreme

koje će doći po nas.

 

Pomamna trka do banje,

par basketa na kraju grada,

slušanje muzike, po neka

izgubljena partija šaha,

po neka dobijena,

užasna glad svakog jutra

kada bi ustao i

litar mleka dnevno,…

i, bez spavanja popodne.

 

Pa, otišli smo biciklima

sve do kraja sveta,

i smuvali tamo

relativno dobre ribe.

Na trešnjinom drvetu

uspeli se lako i

zvučni zid na nizbrdici

bez pomuke  probili.

 

I znate li šta još ?

- kraj se ne naslućuje…

 

                                              05.JUN 1999.

 

JEDAN ČOVEK   

Sećam se jednog čoveka

bez posebnog razloga.

Bio sam mali i muvao

se svuda.

 

Za tog čoveka su govorili

da ubija goveda sekirom.

 

Prišunjao sam se dvorištu

kroz baštu - nečujno.

 

Videh ga kako sedi,

pušeći duvan, pijući vino

iz zelene boce.

I on je mene video.

Kidnu sam odatle

veoma uplašen.

 

Posle dve nedelje - čovek umre.

Zvali su ga “GAGA”

 

                                        04.JUN 2000.


  AMBICIOZNI   

Mrak je izašao

Iz još neotkrivenih pećina

 

Pomamna zver

Od tri slova

Pojela je hiljadu života

Urla na nebu

Na moru

 

Meni bicikl treba

Zamišljam sebe

Na ogromnom usponu

Do tebe

 

Usput ću ostaviti bicikl

I popeti se

Na najviši vrh

 

Zmiji otrovnici

Pokloniću život

I sebi … ali,

Samo ovaj put.

 

                            18.MAJ 1999.


SNOVI  

Sanjao sam

da sam iskopao

ćup pun zlatnika

i da taj ćup

sada krasi policu

na mom zidu.

 

Sanjao sam

da su se Rex i Astor

igrali zajedno

u svetu mrtvih.

 

Sanjao sam

da sam  maznuo

1 000 000 $

ostavio ih

ispod kreveta

i sa prijateljima

otišao na basket.

 

                              24.Avgust 1998.

 

 

                                                                       

LJUDI KAO TI   

Ja znam gde žive ljudi kao ti,

ali ja ti nikada neću reći gde su.

 

Oni jedu isto što i ti,

oni  rade stvari koje i ti radiš…

 

Igrajmo jednu igru:

Ona se zove  - traženje.

Ti si glavni i samo ti

možeš da kažeš kada je kraj.

 

Ali ne zaboravi,

Posle toga nema ničega.

 


  TI  

Mrak je izašao

iz još neotkrivenih pećina.

 

Ja znam da će prvi

jutarnji zrak

preći preko mog oka.

 

Ti nećeš biti pored mene.


 

ČUDNI  DANI  

Čudni dani se zarediše

u ovo prohladno i tmurno vreme.

 

Mačka utisnuta u kaldrmu,

- ah, te glupe životinje.

 

More se polako diže

dok ljudi panično

beže uz strminu.

 

Zbunjeni BOG posmatra

- neuspelo delo.

 

                                14.Januar 1999.


                                            

Ja nikada neću znati

da li si me volela.

Nikada neću shvatiti

zašto si nas pokrivala

jaknom kada nije bilo

ni traga od kiše.

 

Uvek kada se budem

vraćao kući, u noći,

ja ću te potražiti

pogledom u mislima,

na kraju ulice.

 

                                    Za M.


MI   

Mračni svod

je bio krov

a zvezde

male sijalice

Slušali smo

dobre pesme

na čistom

planinskom vazduhu

Neprijatelj iz boce

družio se sa nama

- ko nam ne bi zavideo ?


TELEFON I  

Molim se

svim svojim bićem

da posle zvonjave

ponovo začujem

tvoj dečji glas.

 

 

 

TELEFON  II  

Morao sam da radim brzo.

broj izabrah automatski,

 

a onda - čekanje.

I dok je uporno zvonilo,

i zvonilo, i zvonilo,

u 2 posle ponoći,

u mozgu je nešto blokiralo

(Beše to loš trenutak za tako nešto).

U ludom besu

smislih dobru psovku (Fucking disaster)

i onda si se javila.

Nikada gluplje ti neću

objasniti

da sam okrenuo

pogrešan broj.


 

KAMEN  

Gledam u Mesec

Gledam njegove šume i mora

Već sto miliona godina

 

Gledam u to mutno zelenilo

I mislim o njemu čak

Sto miliona godina

 

Ja sam kamen

 

 

 

SMRT GRADA  

Sinoć je umro

jedan grad

sa sklopljenim

ulicama

ujutru su ga našli

potpuno hladnog

sa osmehom

na predgrađu

 

 

                                    (Čini mi se da sam ovu pesmu video na televiziji.Kadar je trajao samo tren, tako da nisam siguran da li sam uopšte video stihove. Možda sam ja autor a možda i nisam.)

 


OPASNOST  

Znam čoveka

koji lomi žilet

na 16 delova

a ogledalo

razbija iz inata.

 

On kaže

da u mravinjaku

ima 802 mrava

koji prete

da se probude

i osvoje svet.

 

Na pomolu je

luda igra

- kapa mu štiti

hladne uši

a on zapinje

zubima u jabuku.

 

                            Januar ’97.


 

SVLAČENJE  

Mislimo da je to

najbolji deo, dok

na red ne dođe

nešto drugo, ali

to je možda ipak

najbolji deo.

 

 

 

SKIDANJE  

Radi se veoma brzo

bez reda i poželjno je

disati pravilno.

Osnova reči je

“kidanje” što ipak

govori nešto više.

 

 

 

PORTUGALSKE  KRSTARICE    

sat je zvonio baš na vreme a ja sam pomislio

kako bi možda bilo zgodno da dremnem

još samo jedan minut.

ali, ustao sam posle pola sata i znao da nema

doručka i da ću morati da trčim.

usput sam progutao jedno jaje bez ikakve

prethodne termičke obrade, tako da je ipak

bilo doručka.

a onda sam izašao napolje...

bilo je dosta hladno i dosta smoga pa sam pomislio

da se vratim u krevet i pokušam da spasem dan.

ta ideja i nije bila loša, ali već sam trčao.

u autobusu su svi ćutali i buljili kroz prozor

a ja sam radio isto to i onda mi je došla misao:

gledao sam sve te ljude i polako ih zamišljao

bez pojedinih delova. na kraju sam im ostavljao

samo mozgove i nisam više mogao da se otarasim te ideje,

oko mene su lebdeli mozgovi kojima su moždine visile na dole.

bojao sam se da me neka od tih portugalskih krstarica

ne zgrabi svojom moždinom.

na predavanju je došao profesor sa svojim mozgom

i odmah započeo da levitira ispred table i pominjao je

neku fraktalnu geometriju što je bilo sasvim O.K. za mozgove,

a moj kolega koji je do malopre bio normalan

i sedeo s desne strane,

sada je bio običan mehur sa moždinom,

i stavio je svoje stvari na moju polovinu stola.

baš tada sam se setio jedne SF priče koju sam

nekad pročitao i u kojoj su svi ljudi izevoluirali

u mozgove i ništa više.