Ovo gore što vidite je harikirani snimak jednog Beogradskog grafita, snimljenog preko puta Australijske ambasade 1999. godine. Inače, grafit sa svim ovim što sledi skoro da nema nikakve veze i ja ne znam šta on znači.

   Naime, moja baba se zvala Sofija i nije imala pojma celog svog zivota (73 godine) koliko lepo ime ima, čak je mislila da je njeno ime glupo jer je jedina koja je imala takvo ime, u celom njenom društvu.  Zato sam pomislio kako ne bi bilo loše da rezervišem to ime za svoju buduću ćerku. Ime dečaku prepuštam ženi (pod uslovom da nije nešto bezveze, tipa - Jugoslav, Zlatko, Siniša, etc...), a ako slučajno nekada krene pomama za imenom Sofija (kao svojevremeno za Kasandrom, Ronaldom, Ronaldinjom, i sl.) znajte da sam se ja prvi setio.

  Takođe, moja sestra Marija kaže da se ona prva setila ovoga i da ima ekskluzivno pravo da svom detetu da ime Sofija, ali ja znam da to nije ona smislila. Ja sam se prvi setio...